Nisam oduvijek bila veganka. Zapravo, dugo nisam ni razmišljala o tome – dok nisam počela povezivati što jedem s onim tko želim biti. Nije to bila neka velika životna odluka s fanfarama i dramom – više kao niz malih trenutaka kad sam počela osjećati da ono što jedem jednostavno ne ide uz ono tko sam i u što vjerujem.
Shvatila sam da želim živjeti s manje nasilja, više suosjećanja – prema životinjama, planetu, ali i svom tijelu. Veganstvo za mene nije “dijeta” nego način da živim u skladu s vrijednostima koje mi stvarno nešto znače.
A kako to izgleda kad putujem?
Ponekad odlično – kad pronađem mali lokalni veganski kafić u Kopenhagenu s najboljim teramisuom ikad.
Ponekad kaotično – kad pokušavam objasniti da ne želim mlijeka, “ni malo, stvarno ni malo”. A bude i dana kad jedem banane i bademe za večeru jer ništa drugo nisam uspjela naći.
Ali uvijek… iskreno. I vrijedno truda.
Veganstvo na putovanjima zahtijeva malo više truda, ali daje i puno više zauzvrat – otvoriš oči, učiš o lokalnim namirnicama, povezuješ se s ljudima kroz priču o hrani i vrijednostima. A najvažnije – ne moraš se “ugasiti” dok putuješ. Ne moraš raditi kompromise sa sobom. Možeš istraživati svijet, a da istovremeno ostaješ autentičan/na.
Putovanja su me naučila da veganstvo nije ograničenje, nego način za izražavanje kreativnosti. Gdje god da idem – mogu ostati vjerna sebi, a opet otvorena prema svijetu. I znam da svaki moj izbor, ma koliko mali bio, ima neki pozitivan utjecaj.
Ako si ikad razmišljao/la o veganstvu – možda ti ovo dođe kao znak. Ne mora to biti savršeno i ne moraš sve znati odmah. Samo slušaj sebe. I istražuj – tanjur po tanjur, zemlju po zemlju.
Ako ti je ova tema bliska (ili tek razmišljaš o veganstvu), javi se u komentaru ili na Instagram – tu sam za razgovor, recepte i putne savjete!
🌍💚
lucka letucka 
Komentiraj