lucka letucka

Znaš ono kad te netko pita: “Ali stvarno ništa životinjsko ne jedeš? Ni sir? Ni jaja? Ni malo?”

Biti vegan izvan zapadnog svijeta? Avantura. Ponekad bajka, ponekad epizoda Bear Gryllsa, ali s malo manje proteina i više tjestenine.

Moji apsolutni highlighti potrage za hranom

🍛 Tajland – Zemlja osmijeha i… ribljeg umaka. Puno ribljeg umaka. Ali i raj za kokosovo mlijeko, curryje i svježe voće. Nakon što sam prošla 6 street foodova i u svakom dobila odgovor da gotovo sva bezmesna jela u sebi imaju riblji umak, shvatila sam da je najbolje igrati na sigurno i pojesti spring roles.

🍲 Turska – Iako je Turska poprilično raznolika po pitanju hrane, iz vlastitog iskustva bih rekla da nisu još toliko upoznati s veganskim načinom života. Pro tip: Uvijek pitaj dvaput. I nikad ne vjeruj tipu koji kaže: “No meat. Only chicken.”

Izazovi koji su me naučili improvizaciji

1. Jezik je barijera, ali osmijeh i Google Translate čine čuda.
2. Veganstvo je egzotičnije nego plavuša u Bangkoku.
3. Nekad je najpametnije i najbezbolnije otići na tržnicu i kuhati sam. (Ako imaš pristup kuhinji. Ako nemaš – pa… kruh i avokado spašavaju dan.)
4. Lokalci često ne razumiju koncept veganstva, ali kad vide tvoju odlučnost – nekad ti i kuhaju posebno jelo. True story.

Što sam naučila?

Veganstvo nije dijeta – to je stil života. I da, izvan zapadnog svijeta to može značiti malo više pripreme, istraživanja i nošenja improviziranih self-made obroka u ruksaku. Ali istovremeno ti otvara vrata prema autentičnim iskustvima, dubljim razgovorima i ogromnom poštovanju prema različitim kulturama.

A sad ti – imaš li i ti neku vegansku pustolovinu iz dalekog svijeta?

🌍 Jesi li ikad mislio/la da jedeš tofu, a zapravo je bio sir? Ili si uspio/la objasniti što znači “vegan” u restoranu bez WiFija i signala? Piši mi u komentaru ili na Instagramu – volim čuti vaše priče!